2. sij 2015.

Jedini sestra i brat koji su zajedno učestvovali na OI

 SANJA STAROVIĆ: Čast mi je da smo Saša i ja ispisali istoriju srpskog sporta

Posebno sam ponosna na Sašu, kome su to bile druge Olimpijske igre. Na onim u Pekingu, nosio je zastavu na zatvaranju

 Iza Sanje Starović je zavidna odbojkaška karijere i nekoliko specifičnosti kojima se može pohvaliti veoma mali broj ljudi. Starovićeva je čak u tri navrata nosila dres nacionalnog tima, sa kojim je osvojila medalju na Univerzijadi, ujedno je i osvajač klupskog Prvenstva sveta sa ekipom Rabite iz Azerbejdžana.
Ostaje upisano da Sanja sa Sašom čini jedinstveni par sestra-brat u srpskom sportu koji je učestvovao na Olimpijskim igrama.  
Kako, kada i zašto si odlučila da treniraš odbojku?

"Odgovor je vrlo jednostavan. U Gacku je, što se tiče kolektivnih sportova, jedino odbojka imala i ženski klub. Naš nastavnik fizičkog vaspitanja, Zoran Vidaković je birao po pet devojčica iz svakog odeljenja, koje, po njegovom mišljenju, imaju dobre predispozicije za sport i odbojku. Tako je sve počelo. A zašto? Pa, volim sport, uvek sam bila aktivno dete, a šteta da se ova visina (195cm) ne iskoristi na pravi način. Inače, trenirala sam i karate. Kratko."

Posle šest godina u Gacku, odlaziš u Užice i osvajaš dva kupa i prvenstvo. Međutim, posebno je interesantna srebrna medalja u Top tims kupu, osvojena posle dugog puta u Azerbejdžanu. Sećaš li se detalja sa tog putovanja i da li je on kasnije bio presudan da zaigraš upravo u Azerbejdžanu?

"Sećam se, dobro se sećam. Prvi, da kažem, međunarodni uspeh. Baš smo bili mlada ekipa, i napravili smo lepo iznenađenje. Nama je fascinantno bilo videti publiku. Svi su bili u crnom, uglavnom muškarci. I zdušno su bodrili svoju ekipu, koja je na kraju i trijumfovala. Pred finalnu utakmicu nam nisu dali da izađemo iz autobusa. A nama je sve to bilo čudno. Iz sadašnje perspektive, više nije, jer sam u Azerbejdžanu shvatila koliko vole sport. I da, nije mi to bilo presudno za odlazak u Baku. Jer je u to vreme postojala samo jedna ekipa, Azerail. I cela reprezentacija Azerbejdžana je tu igrala. Ali eto, hvala Bogu, prevagnula je upornost ljudi iz Rabite da dođem. Sada odatle nosim samo lepe uspomene."
 

Sa samo 21 godinom zaigrala si u tada najjačoj ligi na svetu, italijanskoj Seriji A za ekipu Vićence. Sledi put u Tursku, potom i Azerbejdžan. Koji klub je ostavio najveći utisak na tebe?

"Svakako onaj u kome sam najviše vremena provela, Rabita. Jer kada sam ja došla u Azerbejdžan, nisu igrali ligu, recimo, a samo četiri godine posle toga smo bili prvaci sveta. Rabita je rasla iz godine u godinu, a ja sam sazrevala kao igrač."

Sa Rabitom iz Bakua si postala klupski prvak sveta. Kakav je osećaj bio posle finala protiv Vakifbanke iz Istanbula?

"Godinu dana pre toga smo izgubili u finalu Lige šampiona, baš protiv Vakifa. I, lagano su nas dobili. Naravno, posle takvih poraza, jedva čekate da opet igrate sa istom ekipom, da bi se revanširali. Zoran Gajić nam je te godine bio trener, i u toku priprema je radio sa šest igrača. Ostale su bile u reprezentaciji. I, zamislite kakav je tu bio rad, trud i zalaganje. Na kraju se sve to isplatilo. Zlato!"

Tvoja reprezentativna karijera ima više delova. Debitovala si sa 17 godina i punih pet godina bila standarna. Šta za tebe predstavlja učešće u nacionalnom timu?

"Za mene je tada bilo ostvarenje sna obući dres sa nacionalnim grbom, pogotovo što sam tek došla u Jedinstvo iz Užica, željna utakmica i dokazivanja. Veliki podstrek i vetar u leđa."

Ponovo si u reprezentaciji 2007. godine i osvajaš srebro na Univerzijadi u Bangkoku. Koju uspomenu nosiš sa ovog takmičenja?

"To je bilo malo iznenađenje za mene, jer sam se opet vratila u plavi tabor. Dobro druženje, odlična atmosfera u reprezentaciji i na kraju smo napravili najveći uspeh naše zemlje na Univerzijadi."

Treći boravak u reprezentaciji obeležile su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Kakav je osećaj biti na najvećoj sportskoj smotri na svetu?


"A, evo mene i treći put. Ovaj put je najveći ulog bio u igri. Olimpijske igre! Mislim da je suvišno pričati o tom osećaju. Imali smo sreću da budemo na otvaranju. Jer, odbojkašice na prethodnim Igrama u Pekingu nisu bile u mogućnosti da odu. Nestvarno. Neverovatno. Ne može se opisati, samo doživeti."

Saša i ti ste jedinstveni po tome što ste jedini brat i sestra iz Srbije koji su učestvovali na Olimpijskim igrama.

"Da da, istina. Jedini brat i sestra u istoriji Srbije koji su zajedno učestvovali na Olimpijskim igrama. Čast nam je što smo ispisali istoriju na takav način. A naravno, posebno sam ponosna na Sašu, kome su to bile druge Olimpijske igre. Na onim u Pekingu, nosio je zastavu na zatvaranju."

Tvoju karijeru prate brojne titule i odličja. Da li bi mogla da izdvojiš neku kao najdražu?

"Pa, svaka titula je draga na svoj način. Obično je najdraža ona koja je najsvežija. Ali, recimo ovako, titula klupskog svetskog prvaka u Kataru sa Rabitom, nekako najlepše sija. A jedna od dražih je svakako titula Prvaka Bosne i Hercegovine gde smo u Gacku dobili sarajevsku Dobrinju 3:2."

Pratiš svetske trendove među sportistima, pišeš blog koji je veoma posećen, na Fejsbuku grupa tvojih fanova prilično ažurno prati tvoju karijeru.  Da li ti bolje ide odbojka ili pisanje?

"Nije bas da pratim trendove. Nisam ja počela pisati blog jer je to "in", već da ispričam neke svoje dogodovštine sa putovanja. Imam valjda taj neki dar da to lepo dočaram. Ne pišem često. Ne pišem eto onako da se nešto objavi. Već kad imam materijala da ispadne dobra priča. Sve je to šaljivo. Ali istinito. Vidim da se sviđa ljudima, jer dobijam mnogo pozitivnih komentara posle objavljivanja priče. I, ako sa tim pisanjem uspem da nekoga nasmejem i oraspoložim, onda je misija uspela. Da, ta grupa postoji na Fejsbuku i stvarno sam zadovoljna kako rade. Imaju sve informacije o utakmicama i dešavanjima. Jer, ako ima negde prenos utakmice, oni će objaviti link. Odmah posle objavljuju rezultate. Stvarno se trude, svaka čast. I, evo jedna javna pohvala za njihov rad."

Poznato je da u slobodno vreme najčešće čitaš knjige. Šta bi mogla da preporučiš čitaocima Kurira?

"Jednom mi je trener rekao, Sanja, kad god te vidim, ti čitaš knjigu, ostavi to malo! Šalu na stranu, volim da čitam knjige. Raznorazne teme me zanimaju, popularna psihologija, više od svih. Preporučujem knjigu koju sam poslednju pročitala "A planine odjeknuše". Koga zanima psihologija, "Razgovori sa Bogom", sva tri dela, a ja počinjem da čitam "Kradljivicu knjiga"."

Da li ti neko peva pesmu "O, moja Sanja..."?

"Da si malo manja? Ma kad je visina bila prepreka u nečemu? Nije mi niko pev
ao tu pesmu, ali jesu neke druge, lepše."

 




12. lip 2014.

Sanja Starović pojačala turski Bešiktaš

Šest sezona je Sanja Starović nosila dres Rabite iz Bakua, i iz godine u godinu imala obavezu da sa saigračicama osvaja trofeje.

Za one domaće, više nema ni mesta u klupskim vitrinama, a ostaće samo žal, što najbolji klub iz Azerbejdžana nije osetio slast osvajanja evropske titule.
To će ostati želja čelnih ljudi u klubu i od srca im želim da se jednog dana ispune njihovi snovi – kaže Sanja, koja je prošle sezone bila i kapiten kluba.
Njenim odlaskom, u Rabiti, kod novog-starog trenera Dejana Brđovića, ostala je još samo jedna Srpkinja – Nataša Krsmanović.
Nekad nas je bilo i pet, baš u onoj godini kad je Brđa vodio ekipu i kad smo igrale u finalu Lige šampiona. Sada će naša Sara sama da brani čast srpske odbojke i sigurna sam da će biti uspešna, kao i do sada – kaže Sanja.
A vaša nova sredina je Bešiktaš iz Istanbula?
Još tokom sezone, trener Bešiktaša Adnan Kistak bio je zainteresovan za mene i pravo da vam kažem, nisam se puno dvoumila u izboru nove sredine. Istanbul je lep grad, imaćemo nešto mirniju sezonu, bez evropskih obaveza. Prošle sezone klub je zauzeo 7. mesto, a naš cilj je bar pozicija više od toga.
Još samo da vam u ekipu dođe i Vesna Čitaković-Đurišić?
Da, i ona je na listi želja čelnika Bešiktaša. Ipak, njena situacija je malo kompleksnija. Ipak, nadam se da će Vesna prihvatiti ponudu i da ćemo, kao nekad u Užicu, ponovo biti klupske drugarice – rekla je Starovićeva.


Sanja Starovic je dala intervju za "Sport Zurnal" 11.06.2014.god. Link : http://www.zurnal.rs/2014/06/11/sanja-starovic-pojacala-turski-besiktas/index.html?lang=lat

17. tra 2014.

OCEKUJEM I SESTU TITULU



 Intervju sa proslavljenom odbojkasicom Sanjom Starovic

Sanja Starovic, proslavljena odbojkasica koja je u ovome sportu postigla gotovo sve. Od prvaka RS-a, sa ekipom ZOK Gacko, pa do Svetskog Klupskog PRVAKA sa ekipom Rabita BAKU. Pet godina zaredom je sa svojom ekipom Rabita BAKU Prvak Azerbejdzanske super lige, a zadnjih pet godina je i ucesnik evropskih takmicenja. Bez obzira sto je postala poznata sirom planete Sanja je i dalje ona skromna djevojka iz komsiluka kako je nazvao novinar portala „Moja Hercegovina“ . Ovaj intervju planiramo vec duze vreme, ali nikako da uspemo zbog Sanjinih obaveza i nedostatka vremena.
Sanja, evo vec sest sezona si u Azerbejdzanskom prvaku Rabita BAKU. Ove sezone si i kapiten kluba. Kako si i i kako se osecas?                        


SANJA: Pa, ja sam fakticki kod svoje kuce. Sest godina sam tu, pa je i ova kapitenska traka dosla kao i slag na tortu. Svakako, velika je cast biti kapiten u velikom klubu kao sto je Rabita.
Iza tebe su mnogi uspesi u odbojci.  Koji bi izdvojila kao poseban?
SANJA: Naravno, titula prvaka svijeta u klupskoj konkurenciji.
2012. godine si pozvana u Reprezentaciju Srbije posle dugo vremena. Kakav je osecaj bio opet obuci dres sa najdrazim grbom?
SANJA: Nista se nije promijenilo. Osjecaj je bio isti, dres sa najdrazim grbom, donosi cast i obavezu.
Zajedno sa bratom Sašom si bila na Olimpijskim Igrama u Londonu 2012.godine. O tome su mnogi mediji pisali sa simpatijom brat i sestra u muskoj i zenskoj reprezentaciji zajedno na OI. Impresije?
SANJA:Da, velika Sasina i moja zelja je bila za zajedno nasupamo na jednom velikom takmicenju.  Olimpijada je ispunjenje sna svakog sportiste. Posebna car u svemu je sto smo Sale i ja usli u istoriju srpskog sporta kao prvi brat i sestra koji su zajedno otisli na oliimpijske igre.
Poznato je da si uzor mnogim devojcicama koje se bave odbojkom, a uz to i da se odazivas na mnoge kampove kada su mladi u pitanju. Kako postizes sve to?
SANJA: Drago mi je sto  djeca pronalaze uzor u sportistima, i sto se sklanjaju sa ulice i okrecu se nekim boljim stvarima. Ako mogu, uvijek sam spremna da pomognem. Rado se odazivam na kampove jer  znam sta djeci znaci da vide nekoga ko je uspio u tom sportu. To ce im biti podstrek da se vise trude, rade i napreduju.
Prosle godine ( 2013 ) ti je Skupstina opstine Gacko za tvoj doprinos, zalaganje i promociju kako odbojke tako i svoga rodnog mesta Gacka dodelilo opstinsko priznanje „Plaketa Svete Trojice“ . Sta to za tebe znaci?
SANJA: Posle svih priznanja koje sam dobila, mogu reci da mi je najdraze ovo poslednje. Jer ipak mi mnogo znaci kad me cijene ljudi iz grada odakle poticem.
Ove godine ( 2014 ) je u Bakuu organizovan spektaktularan zavrsni turnir Lige Sampiona CEV. Ti si sa svojim klubom Rabitom osvojila trece mesto i bronzanu medalju. Koji  je bio cilj kluba i da li ste zadovoljni osvojenim?
SANJA: Odavno sam rekla da se ovdje priznaje samo prvo mjesto. Tako da je i nama bio cilj da osvojimo Ligu Sampiona. Na zalost, naisli smo na Kazanj u polufinalu, a on je bio u tom trenutku jaci. Osvajanje treceg mjesta je generalno veliki uspjeh, ali ga mi u klubu ipak nismo priznali J
U toku je Play Off Azerbejdzanske super lige.Ttvoj klub Rabita BAKU je vec zabelezio dve pobede. Sta ocekujes u zavrsnici?
SANJA: Ocekujem trecu pobjedu i sestu titulu!
Da li ostajes iduce sezone u Azerbejdzanskoj Rabiti BAKU, pitanje je koje se uvijek mora postaviti na kraju sezone ili imas druge planove?
SANJA: O tome ce se znati kad se zavrsi prvenstvo.
S obzirom da te nema na drustvenim mrezama, a tvoja Facebook grupa broji preko 16.000 clanova, da li ti to imponuje i da li si zadovoljna prezentacijom na istoj?
SANJA: Naravno da mi imponuje i ovom prilikom bih se zahvalila svima koji me podrzavaju putem drustvenih mreza. I naravno velika zahvalnost ide Adminima koji predano rade na grupi.
Da te pitamo i neste nevezano za odbojku. Volisli da kuvas i koji je tvoj omiljeni specijalitet?
SANJA: Volim. Posebno ako kuvam za porodicu i prijatelje.  Recimo da najvise pohvala dobijem kad pravim musaku.
Koji ti je grad, osim rodnog Gacka, uvek u srcu?
SANJA: Svaki grad u kojem sam zivjela,  ostao poseban za mene na neki nacim.
Kako provodis slobodno vreme?
SANJA: Trudim se da ga iskoristim sto kvalitetnije.Ili uz dobru knjigu  ili sa dobrim drustvom.
Koji stil oblacenja preferiras?
SANJA: Volim da nosim ono u cemu se osjecam udobno. Ne robujem trendovima. Nikad necu obuci nesto sto je moderno, ako mi se ne svidja.
Za kraj, zelimo da ti se zahvalimo na izdvojenom vremenu. Sta porucujes svojim fanovima, devojkama koje se bave ili zele da se bave odbojkom?
SANJA: Bavite se sportom. Nije vazno da li je to odbojka, kosarka, tenis... Sport je nesto sto pomaze da se brze i bolje izgradi licnost. Sklapaju se prijateljstva za cijeli zivot, obilazi se cijeli svijet. Ali budite sigurni da je to ono cime zelite da se bavite u zivotu. Sport je pun odricanja, ali na kraju shvatite da je ipak sve vrijedilo...

26. lip 2013.

Sanji Starovic PRIZNANJE grada Gacka


Sanja Starovic odbojkasica iz Hercegovackog grada Gacka, a inace nosi vec 5 sezona dres Azerbejdzanskog prvaka Rabita BAKU. Trenutno je na zasluzenom odmoru poslije osvajanja PRVOG mjesta u Azerbejdzanu, odmara i puni baterije za narednu sezonu 2012/2013.

Sanja je bila i Reprezentativac Srbije u periodu od 2001 – 2006 i poslije toga nije pozivana u Reprezentaciju.

Medjutim 2012.godine pozvana je ponovo u Reprezentaciju Srbije, jer je skrenula na sebu posebnu paznju igranjem u Ligi Sampiona, a uz to sa svojim klubom Rabita BAKU je 2011.godine bila SVJETSKI KLUPSKI PRVAK. Sa reprezentacijom Srbije je 2012.god. osvojila TRECE mjesto i BRONZANU medalju u IV Evropskoj ligi 2012.Zajedno sa bratom Sašom Starovic je nastupala i na Olimpijskim Igrama koje su se odrzavala u Londonu 2012. Brat i sestra su pobrali simpatije mnogih kako medija tako i pojedinica jer su oboje nastupali za senirske reprezentacije Srbije. Mnogo se toga ima da kaze za Sanjin odbojkaski put, mnoga priznanja, trofeji, naslovi nisu ovdje nabrojani jer bi nam mnogo puno prostora za to bilo potrebno. Sanju ni slava ni popularnost nisu promijenili, ostala je uvijek ista osoba koja ne leti u visine, skromna, tiha i iskrena.

Za njen doprinos, zalaganje i promociju kako odbojke tako i svoga rodnog mjesta Gacka, Skuprstina opstine Gacko na sjednici odrzanoj 20.06.2013.god. donosi ODLUKU o dodjeli opstinskih PRIZNANJA.

Opstinsko priznanje „ Plaketa Svete Trojice“ dodjeljuje se Sanji Starovic za izuzetne sportske rezultate u odbojci i promovisanju maticnog kluba, rodnog Gacka i svoje Hercegovine, cime se iskreno dici i ponosi.

Plaketu je za slavu opstine Gacko Trojicin dan 23.06.2013.godine urucio Nacelnik opstine Gacko.

Da rodni grad ne zaboravlja svoje promotore, ambasadore, sportiste i dobre ljude pokazuje i ovaj primer grada Gacka koji se svojoj sugradjanki Sanji Starovic oduzio na jedan lijep nacin. A kazu da su najljepsa i najveca priznanja ipak iz tvog rodnog mjesta, od tvojih komsija i sugradjana.

Sanji CESTITAMO na jos jednom velikom priznanju koje ce da krasi njenu bogatu sportsku karijeru.